2008 - 75 godina dubrovačkog šahovskog kluba

Objavljeno: 01.01.2008
Autor: Bajro Sarić

75 GODINA DUBROVAČKOG ŠAHOVSKOG KLUBA
(1933. - 2008.)


Iako se "službena" povijest organiziranog /klupskog/ šaha u Dubrovniku bilježi od 1933., kada je osnovan šah-klub, "kraljevska igra" na krajnjem hrvatskom jugu nedvojbeno se igrala niz stoljeća. Tako prema jednoj legendi, engleski kralj Richard Lavljeg srca još je u 12. stoljeću, na povratku iz III. križarskog pohoda "pokupio" nekoliko šahovskih garnitura. U blizini Lokruma zadesilo ga je veliko nevrijeme i on se na tom otoku skrasio. U znak zahvalnosti, on je Dubrovčanima, osim podignute crkve /srušene u potresu 1667./ poklonio i jednu skupocjenu šahovsku garnituru, koja zacijelo nije poslužila samo kao ukras…Ugledni povjesničari Dubrovačke republike potvrđuju da su šah /scacchi/ igrali i stari Dubrovčani, koji su ionako prihvatili sva kulturna dostignuća. A i šah, koji izvorno potječe iz staroindijske civilizacije, zacijelo to jest. Neki još nepotvrđeni podaci ukazuju da je prof. Petar Budmani prvi šahovski klub na prostoru jugoistočne Europe utemeljio upravo u Dubrovniku 1879. Pa i u pelješkoj Janjini šahovski klub utemeljen je davne 1925. Kako bilo, šaha na našim prostorima nije manjkalo stoljećima, ali snage za organizirani pristup u nastupima, natjecanjima i popularizaciji nije bilo.

Ipak, i u tome se napokon i uspjelo 1933. kada je dr Filip Smolčić s tadašnjim dubrovačkim ljubiteljima "kraljevske igre" osnovao "bezimeni" šah – klub. Bit će da za nazivom kluba i nije bilo potrebe, s obzirom da se veća organizirana natjecanja i prvenstva tada, pa i sve do pedesetih godina prošlog stoljeća nisu ni održavala. Posrijedi su bili lokalni "obračuni", ali unatoč svega zasad je jedino dokazano da organizirani šah u Dubrovniku započinje krajem 1933., znakovite godine, u kojoj je u našem gradu održan i čuveni kongres svjetskog udruženja književnika PEN, na kojoj je osuđen tada nadolazeći njemački nacionalsocijalizam.

Šahovski klub u Dubrovniku osnovan je 20. listopada 1933. Zanimljivo je da klub nije dobio nikakav naziv, već se jednostavno prepoznavao kao Šah - klub. Prvi predsjednik kluba bio je Filip Smolčić, a tajnik Ćiril Prelovec. Prostorije kluba nalazile su se u kavani "Dubravka" na Pilama, tom prijeratnom, a neko vrijeme i poslijeratnom stjecištu dubrovačkih šahista. Svrha kluba bila je "razvijanje popularne i lijepe igre šaha". Upisnina je iznosila 10, a mjesečna članarina 5 dinara. Vodeće igrači toga doba bili su Matijević, Bartulović, Prelovec, Kuković, Galinović, Trostman, Bjelovučić, Đukan, Maračić, Berić i drugi. Treba napomenuti da je 1983. godine dostojno obilježena 50. obljetnica organizirane šahovske aktivnosti u Dubrovniku, izdavanjem prigodne publikacije, dodjelom priznanja zaslužnim šahovskim radnicima i šahistima, te odigrano nekoliko prigodnih turnira i simultanki.

Malo je relevantne dokumentacije o međuratnom šahovskom življenju u Dubrovniku, ali je poznato da su se uglavnom redovito održavala pojedinačna, momčadska i brzopotezna nadmetanja. Ne bi se za onovremenske prilike imalo što zamjeriti kretanjima u pogledu masovnosti, a neki problemi koji su veća tada bili uočeni, posebno u pogledu organizacije pojedinačnih turnira, vukli su se nekom čudnom upornošću do današnjih dana. Ipak je potrebno istaći da je u tom razdoblju bila i izvjesna privilegija organizirano igrati šah, a moralo se udovoljavati i određenim kriterijima zanimanja i društvenog statusa. Glede kvaliteta šahovskih partija, može se govoriti o nekakvom "skladu" kavanskog i profesionalnog šaha, naravno i to samo kod "vrhunskih" igrača.

Intenzitet šahovskog življenja u Dubrovniku oduvijek je zavisio od htijenja i snage malog broja entuzijasta. Kad bi njih "prošla volja", zbog privatnih, poslovnih i inih razloga, značilo je to i šahovsku smrt. Teško je povjerovati u otkriće neke potpunije dokumentacije koja bi iz temelja promijenila dubrovačku šahovsku povijest. Ratni vihor, po sebi, pomeo je i šahovske figure i njezine pokretače, dok je uspostava mira ponovo naznačila vitalnost ovdašnjih pregalaca. Masovne sportske priredbe obilježavaju razdoblje neposredno poslije II. svjetskog rata, u čemu su i šahisti sudjelovali, s dosta uspjeha. Zapravo se i tada šahovski radnici iznad svega cijenili masovnost i višestruke psihofizičke i kulturne funkcije šaha, pa su potaknuti 9. /prvom poslijeratnom/ Šahovskom olimpijadom, koja je održana u Dubrovniku 1950. obnovili Šahovski klub "Dubrovnik". Tadašnja snaga dubrovačkih šahista bila je iznadprosječna, pa su se tako plasirali i u Hrvatsku šahovsku ligu. Prostorije toga kluba nalazile su se nasuprot Kneževa dvora. U nekoliko idućih godina aktivnost dubrovačke šahovske organizacije je primjerena i kontinuirana, ali već1954. godine jenjava, odlaskom na studije tada većine najjačih šahista /Posedel, Novak, Radica, Galinović/. Šah se naravno igrao i poslije toga, ali veoma malo na organiziran način. Nastupile su muke s prostorijama, a i vodeći šahovski radnici su se pomalo umorili. Najistaknutiji šahisti toga doba bili su: Posedel, Ivić, Novak, Matijević, Kusijanović, Anzulović, Lulić, dr. Smolčić, Glučina, Galinović, Tulić, Falkoni, Violić, Bratoš, Šunj...

Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća ponovno se pokreće organizirana šahovska aktivnost, osnivanjem šahovske sekcije ŠD GOŠK. Ista je utemeljena 1958. godine, a prostorija je bila sastavni dio čitaonice tadašnjeg Općinskog sindikalnog vijeća Dubrovnik /kat iznad restorana "Jadran"/. Tada na scenu stupaju već školovaniji i teoretski potkovaniji šahisti, od kojih navodimo Novaka, Mitića, Rokvića, Bulajića, Stanića, Ćorića, Čupića, Sršena, Boškovića, Ivića, Falkonija i druge. Sekcija je pokazala iznimnu aktivnost u organizaciji kategornih turnira, a priredila je i prvo natjecanje za Kup Maršala Tita u šahu. Problemi s prostorijama smanjili su djelotvornost sekcije, ali je otvoren put profesionalnijem tretmanu šaha, kategorizaciji igrača i redovitijem nastupu u momčadskim nadmetanjima. Izvjestan vakuum zbog nedostatka prostorija donekle je otklonjen osnivanjem Šahovkog kluba "Plamen" u Gružu, u okviru tadašnjeg Saveza omladine. Od 1968. do 1971. to je jedini registrirani klub u Dubrovniku, iako mu nisu pristupili svi bolji dubrovački šahisti, kojima tada kao da i nije stalo do vezivanja za bilo kakve klubove. "Plamen" se ipak isticao svojom masovnošću i organiziranošću, a praktično se ugasio 1972. kada su u požaru izgorjele prostorije.

Nova faza u povijesti dubrovačkog šaha počinje 1971., ponovnim "uskrsnućem" Šahovskog kluba GOŠK, zahvaljujući prije svega preranom preminulom prof. Peru Čupiću. Sve do 1976. godine goškovci nisu imali vlastite prostorije, a sva nadmetanja odvijala su se u zgradi ex Pomorske akademije, potom Centra za vanarmijski odgoj na Brsaljama /danas ugostiteljski objekt "Nautika"/. Klub je 1976. napokon dobio vlastite prostorije /površine 65 četvornih metara/ u okviru tadašnjeg Doma društvenih organizacija Dubrovnika, odnosno ex Škola učenika u privredi – ŠUP /iza katedrale/. Momčad ŠK GOŠK 1972. godine bila je pobjednik Hrvatske šahovske lige - južna skupina, a 1971. i 1973. godine osvojila je i Kup Maršala Tita za Dalmaciju. Miho Karač je 1970. godine osvojio titulu majstorskog kandidata i tako postao prvi, doista teoretski potkovani dubrovački šahist. Krajem sedamdesetih godina niz dubrovačkih šahista osvojili su uglavnom prve, druge i treće kategorije, što je makar iu skromnim razmjerima značilo veću profesionalizaciju te igre na ovim prostorima. Vodeći igrači toga razdoblja /neki i do danas/ bili su Karač, Čosić, Zlošilo, Marunčić, Čupić, Lukšić, Rokvić, Didović, a nešto kasnije Bubica, Pejović, Parežanin, Rudenjak, Grgić, R. Portada, Sarić... 1976. osnovana je i Šahovska sekcija "Srđ", a već iduće godine bila je pobjednik momčadskog prvenstva Dalmacije. "Srđ" je 1979. osvajanjem trećeg mjesta u južnoj skupini hrvatske lige postigao najveći uspjeh. Prostorije sekcije bile su u upravnoj zgradi trgovačkog poduzeća "Srđ", a jedno vrijeme i u potkrovlju minimarketa "Rudine". Šahovska sekcija "Srđ" je krajem 1979. djelovala kao šahovski klub "Dubrovkinja", da bi se 1980. godine udružila s GOŠK-om u Šahovsko društvo "Dubrovnik".

U cjelini uzevši, snažniji zamah i suvremeni organizirani šah počinje utemeljenjem Šahovskog društva "Dubrovnik" 1980. To društvo, smješteno u nekdašnjem Domu društvenih organizacija u Karmenu u prikladnom, ponekad pomalo udaljenom od Place /kasnije preuređenom/ prostoru, postiglo je niz uspjeha u pojedinačnim i ekipnim natjecanjima, s nekoliko drugih mjesta u južnoj skupini Hrvatske lige, osvajanjem Kupa Maršala Tita za Dalmaciju 1983., te brojnim pobjedama u prijateljskim mečevima i turnirima. "Proizvedena" je potpuno nova i mlada generacija dubrovačkih šahista, mahom majstorskih kandidata i prvokategornika, respektabilnih u dalmatinskim i širim okvirima. To je bilo doba u kojemu su prve korake učinili danas ponajbolji dubrovački šahisti poput Tomislava Šeparovića, Iva Ivankovića, Điva Tikvice, Tončija Sokola, Iva Sindika.... U to vrijeme na šahovsku scenu stupila je i dubrovačka ženska šahovska legenda Nada Jović. Šahovsko društvo "Dubrovnik" je 1983. , prigodom proslave 50. obljetnice djelovanja, dobilo zlatnu palaketu Šahovskog saveza Hrvatske, a njegovi članovi Miho Karač i Bajro Sarić srebrne plakete za značajan doprinos razvoju šahovske organizacije.

Značajan događaj u dubrovačkom šahovskom životu svakako je otvoreni međunarodni šahovski turnir ATLAS OPEN DUBROVNIK "90 koji je odigran od 20. do 28. listopada 1990., a u povodu 50. obljetnice Šahovske olimpijade u Dubrovniku, a na kojem je nastupilo 126 igrača od kojih sedam velemajstora, osamnaest međunarodnih majstora i petnaest majstora FIDE. Pobijedio je hrvatski velemajstor Ognjen Cvitan. Dubrovčani su se iskazali vrunskim organizacijskim sposobnostima, unatoč činjenice da je ta 1990. već bila obilježena brojnim političkim napetostima, a upravo se rušio komunizam, raspadao tzv. istočni blok i sustav sovjetskih država. Turnir se odigrao u prekrasnom ozračju HTC Dubrava Babin Kuk, s odličnim medijskim praćenjem i obrađenim VHS materijalom.

Posebno poglavlje u povijesti dubrovačkog šaha je Domovinski rat /1991.-1995./. Već od samih početaka skoro svi članovi Šahovskog društva "Dubrovnik" u rujnu 1991. svojim potpisima stavili su se na raspolaganje hrvatskim oružanim snagama i Domovini. Neki na bojištu, neki na druge načine, svi su dali značajan doprinos pravednoj borbi hrvatskog naroda za neovisnu vlastitu državu, za što su dobili i brojna priznanja. Nažalost, nekoliko tada odličnih dubrovačkih šahista nisu prihvatili ideju hrvatske države i neposredno pred početak Domovinskog rata napustili su i klub i grad.

Zanimljivo je da je Šahovsko društvo "Dubrovnik" upravo u vrijeme Domovinskog rata pokazalo iznimno veliku aktivnost, šireći time, pored ostaloga, i u međunarodne okvire istinu o obrambenom karakteru Domovinskog rata i pravu hrvatskog naroda za samoopredjeljenje i vlastitu državu. 17. studenoga 1991., na vrhuncu srpsko-crnogorskog bombardiranja Dubrovnika, u Gradskoj kavani odigran je u svjetskim razmjerima /po nagradama/ čuveni brzopotezni šahovski turnir, na kojemu je prva nagrada bila pet litara vode, druga litar mlijeka i treća kilogram kruha. U to strašno vrijeme takve nagrade bile su vrijednije i od suhog zlata. 19. siječnja 1992. odigran je u tada devastiranom i punom prognanika hotelu "Excelsior" prvi momčadski susret u međunarodno priznatoj Republici Hrvatskoj. Bio je to susret između momčadi Šahovskog društva "Dubrovnik" i 163. brigade Hrvatske vojske. Već u veljači 1992. odigran je u Gradskoj kavani šahovski susret između hrvatskih gradova stradalnika – Dubrovnika i Zadra. Tijekom privremene okupacije Dubrovnika odigran je i niz momčadskih i pojedinačnih turnira među brojnim prognanicima. Odigran je i niz brzopoteznih turnira, redovita pojedinačna prvenstva Dubrovnika, a dubrovački šahisti nastupili su na brojnim turnirima diljem Hrvatske.

Poslije Šahovske olimpijade 1950. za šahovski Dubrovnik nesumnjivo je najznačajniji događaj simultanka tadašnjeg svjetskog šahovskog prvaka Garija Kasparova, koja je održana u prekrasnom ozračju oko Orlandovog stupa 23. listopada 1994. Velemajstoru su se suprotstavili domaći i inozemni politički uglednici, te šahisti s područja Dubrovačko-neretvanske županije. Bio je to trijumf šaha i svih njegovih vrijednosti. Ali i pred svijetom nedvojben dokaz da je Dubrovnik još jednom izdržao sve nevolje i da je Republika Hrvatska postala ugledan član svjetske zajednice.

U razdoblju poslije Domovinskog rata dubrovački šahisti konsolidirali su momčad i nastavili redovite nastupe u ligaškim natjecanjima s promjenljivim uspjesima. Odigrano je i nekoliko pojedinačnih prvenstava Dubrovnika, niz prigodnih i redovitih brzopoteznih šahovskih turnira, kadetskih i juniorskih natjecanja. Vrijedan brzopotezni turnir održan je dana 20. kolovoza 2000. u Gradskoj kavani, kojim je s terminom igranja i simbolički obilježena 50. obljetnica Šahovske olimpijade u Dubrovniku. Pri ovome treba istaći organizaciju I. otvorenog međunarodnog prvenstva Hrvatske u ubrzanom /rapid/ šahu koje je održano u povodu 50. obljetnice Šahovske olimpijade u Dubrovniku dana 1. studenoga 2000. u hotelu "Neptun" i na kojemu su nastupila četrdesetčetiri šahista iz šest zemalja, između ostalog trinaest velemajstora, četiri međunarodna majstora i šest FIDE majstora. Kad je već riječ o Šahovskoj olimpijadi u Dubrovniku iz 1950. dubrovački šahovski entuzijasti su još 1991. pokrenuli ideju da se Šahovska olimpijada 2000. održi ponovno u Dubrovniku, pedeset godina poslije. S ovim u svezi ishođene su i odgovarajuće političke potpore, a ideju je prihvatio i tadašnji svjetski prvak Gari Kasparov. FIDE je Dubrovniku dala i opciju, odnosno prethodni prihvat, s uvjetom da se uplati potrebna kotizacija za ponudu. Međutim, ponestalo je snage, vremena su još uvijek bila teška i sumnje da se Grad može pripremiti za vrhunski svjetski šahovski događaj do 2000. Dubrovčane su odvratile od daljnjih koraka. Ostaje nada da će se neka od idućih šahovskih olimpijada ipak održati u našem Gradu.

Iako u teškim uvjetima, iz Domovinskog rata iznikli su novi naraštaji dubrovačkih šahista, od kojih ističemo Ivana Bendera, Predraga Zerda, Relju Seferovića, Hrvoja Lulića, Zdenka Bendera, Enesa Muslića, Vlaha Marunčića, Tonka Marunčića, Gaetana Lazzarija, Tomislava Musića, Maroja Portadu i Darija Šundricu, koji je nažalost prerano napustio šah.

Šahovski klub "Dubrovnik" je 2003. dostojno obilježio 70. obljetnicu postojanja kojom prigodom je izdana prigodna knjiga Bajra Sarića i suradnika "70 godina dubrovačkog šahovskog kluba", a dodijeljena su i priznanja svim zaslužnim članovima kluba i onima koji su na drugi način pružali potporu našem klubu. Odigrano je i niz prigodnih, uglavnom brzopoteznih turnira. Ipak, najplodonosnije razdoblje za dubrovački šah nastupilo je od 2004. do 2008., odnosno u posljednjih pet godina. Skupština kluba odlučila je da prva ekipa u idućih nekoliko godina dostigne prvoligaški status i šahovsku igru podigne na veću profesionalnu razinu, koliko je to moguće u ograničenim igračkim, financijskim i prostornim mogućnostima. To nam je i uspjelo, pa smo 2007. postali članovi novoutemeljene IB hrvatske šahovske lige, a taj smo status zadržali i u jubilarnoj, 2008. godini. Napominjemo da se i druga momčad, sastavljena uglavnom od mlađih dubrovačkih šahista uključila 2007. u natjecanje IV. hrvatske šahovske lige – skupina jug, da bi se potom plasirala u III. hrvatsku šahovsku ligu – skupina jug i zadržala taj status, s nadama da će već u 2009. plasirati se u II. hrvatsku šahovsku ligu – skupina jug.

Važan događaj za Šahovski klub "Dubrovnik" je i pokretanje vlastite web stranice www.skdubrovnik.hr u travnju 2004. preko koje se diljem svijeta i ne samo šahisti upoznavaju s aktualnom problematikom dubrovačkog šaha, pa i Dubrovnika.

U jubilarnoj, 2008. organiziran je, možemo reći s uspjehom Međunarodni otvoreni šahovski turnir "Dubrovnik Open 2008.", a u povodu 75. obljetnice kluba. Turnir je odigran u kongresnoj dvorani hotela "Petka" u Gružu od 24. do 27. travnja. Nastupila su 54 šahista iz sedam zemalja, od čega 7 velemajstora, 10 međunarodnih majstora, 7 FIDE majstora i jedan ženski međunarodni majstor. Pobijedio je hrvatski velemajstor Mladen Palac.

75. obljetnica dubrovačkog šah kluba obilježena je i nizom prigodnih brzopoteznih turnira, a na kraju 2008. odigrano je i 47. pojedinačno prvenstvo Grada Dubrovnika u šahu za 2008. Uz to, održana je u hotelu "Petka" i svečana Skupština Šahovskog kluba "Dubrovnik" u povodu te obljetnice, na kojoj su dodijeljene priznanja i zahvalnice zaslužnim članovima kluba. Važno je napomenuti da su 2003., prigodom obilježavanja 70. obljetnice dubrovačkog šah kluba dodijeljena priznanja svih zaslužnim članovima kluba od njegovog osnutka, kao i onima koji su na bilo koji drugi način pridonijeli njegovom kontinuitetu. Zbog toga su za 75. obljetnicu kluba dodijeljena priznanja samo zaslužnim pojedincima za razdoblje od 2006. do 2008., kao i onima koji su na drugi način pružali potporu kluba u tome razdoblju. Priznanja su dodijeljena MM Željku Bogutu, MM Zdenku Jušiću, MM Dejanu Stojanovskom, FIDE majstoru Ivanu Galiću, FIDE majstoru Augustinu Brnasu, FIDE majstoru Ivanu Benderu, Tomislavu Šeparoviću, Ivu Ivankoviću, Zdenku Benderu, Maroju Portadi, Bajru Sariću, Srećku Tomiću, Tomislavu Musiću, Relji Seferoviću, Vicku Marunčiću, Nadi Jović, Nikši Ivankoviću, Sulejmanu Islamoviću, Gradu Dubrovniku, EFFECT-u d.o.o. iz Dubrovnika, Dubrovačkom savezu športova, Dubrovačkom vjesniku, Glasu Grada, Slobodnoj Dalmaciji, Hrvatskom radiju – radio postaji Dubrovnik i Hotelu "Petka" d.d. Zahvalnice su dodijeljene Alfaplanu d.o.o. iz Dubrovnika, Zračnoj luci Dubrovnik d.o.o. iz Čilipa, Sanitatu Dubrovnik d.o.o., Frendyju d.o.o. iz Dubrovnika, Atlantskoj plovidbi d.d. iz Dubrovnika, Nuovoj Ličilac Gorici d.o.o. iz Dubrovnika, OTP Banci d.d. – podružnica Dubrovnik, Troji d.o.o. iz Cavtata i Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Kada uzmemo u obzir uvjete u kojima se razvijao organizirani /klupski/ šah u Dubrovniku od 1933. do 2008., kronični nedostatak novca, neprivlačnost za preuzimanje odgovornosti vođenja kluba i slabu medijsku pozornost, možemo ustvrditi da je ipak održan kontinuitet aktivnosti i da su se u više-manje pravilnim razmacima pojavljivale novi naraštaji kvalitetnih dubrovačkih šahista. Ne umanjujući važnost svih prethodnika, osobito snažan razvoj organizirani dubrovački šah, odnosno Šahovski klub "Dubrovnik" doživio je od 1980. do 2008. Nažalost, razvojni put dubrovačkih šahista usporavan je studijama, profesionalnim i obiteljskim obvezama u stadiju kada su zapravo mogli dati najviše /negdje između 20 i 30 godina/, pa su se radi ostvarenja postavljenih prvoligačkih ciljeva angažirali i šahisti s titulama iz susjednih područja. Vrijedna povijesna ostavština, pa i tradicija je da su se dubrovački šahovski klubovi i oni koji su ih vodili skoro uvijek oslanjali na vlastite snage, na naraštaje rođene i odgojene u ovome podneblju. Dubrovački šahisti nikada se nisu opterećivali visokim ciljevima, pa ni šahovskim titulama. Važno je bilo jako igrati, biti korektan i u pobjedi i porazu i prihvatiti sve druge vrijednosti koje šah ima. Međutim, moramo priznati da neki od najvećih problema organiziranog dubrovačkog šaha nisu ni do danas rješeni, a to je uvijek više ili manje neadekvatan prostor, slab rad i interes mladeži za "kraljevsku" igru i vrlo mali broj šahovskih entuzijasta koji bi radili na rješavanju spomenutih problema. Zaključno, vjerujemo da će 75. obljetnica dubrovačkog šah kluba biti podstrek svim postojećim i novim naraštajima koji vole i mogu pružiti potporu u daljnjem razvoju dubrovačkog šaha, posebice u rješavanju prostornih problema, rada s najmlađim šahistima i sponzorstvu, a na sve obvezuje i dugogodišnja tradicija, te kulturne, intelektualne i športske vrijednosti šaha.

Krajem 2007. preminuo je dobri duh našega kluba, nezaboravni Jadran Glišović, a početkom 2008. najstariji dubrovački šahist i zaslužni član našega kluba Andro Beusan, koji je prvim šahovskim potezima naučio brojne naraštaje dubrovačkih šahista. S pijetetom se sjećamo njih, ali i svih drugih, znanih i neznanih dubrovačkih šahista i djelatnika, koji su ugradili dio sebe u dubrovačke šahovske temelje i trajno smo im zahvalni.