Šahovski klub Dubrovnik - Arhiv
1966 - Šahovski klub Centar

ŠAHOVSKI KLUB CENTAR
DUBROVNIK, 1966.
Krajem godine osnovan je Šahovski klub 'Centar'. Klub je organizirao dva polufinalna i finalni turnir za prvenstvo Grada.

Klub se nalazio na Brsaljama, danas restaurant 'Atlas Club Nautika' Kao članovi toga kluba, Radoslav Čosić, Mate Lukšić i Miho Karač nastupili su kao prvi dubrovački šahisti na polufinalnom turniru za prvenstvo Hrvatske 1967. koje je održano u Kninu.

Krajem travnja 1967. kod registracije u Hrvatskom šahovskom savezu, šahovski klub 'Centar' promijenio je ime u Šahovski klub 'Dubrovnik'.

Momčad toga kluba nastupila je na šahovskom festivalu u Crikvenici. Klub je organizirao i prvenstvo Grada za 1968. na kojemu su prvo mjesto podijelili Mate Lukšić i Miho Karač.

Za slučajne prolaznike prizemlje bivše pomorske akademije, a danas restaurant Nautika na Brsaljama nipošto nije ostavljalo dojam stjecišta šahovske aktivnosti u Dubrovniku.

A ono je to bilo godinama /od 1960. do 1979./ i sastavni je dio dubrovačke šahovske prošlosti. Tada trošna zgrada imala je svoj lako prepoznatljiv šahovski identitet i izvornost.

Na malom prostoru, s još manje šahovske opreme i stolova tu se igralo od jutra do noći, ali u točno omeđenim vremenskim granicama. Bilo je tu i čisto kavanskog šaha i organiziranih šahovskih priredbi, ozbiljnih i neozbiljnih dvoboja, smiješnih, radosnih i tužnih trenutaka.

Svakako su legende Centra dubrovački oriđino Ivo Labaš /koji je malo igrao, a više ispunjavao križaljke/, Luka Milišić, 'kralj' kavanskog šaha, a česti gosti bili su i nepravedno zapostavljeni veliki slikar Marijan Guo, prof. njemačkog Nikola Luić, vodeći 'krumpiraš' /gubitnik/ Zdravko Siček...

Naravno, Centar se nije mogao ni zamisliti bez pok. novinara i šahovskog fanatika Pera Čupića, dubrovačke šahovske legende Miha Karača, Radoslava Čosića, Vicka Marunčića, Branka Bulajića, Voje Dobrkovića, 'Uča' Stanića..., malo kasnije i Bajra Sarića, Nikole Bubice, Slavka Parežanina, Jova Pejovića...

Dežurni vicmaher i 'provokator' bio je Danko Pavičević. Domar je bila jedna od najjačih dubrovačkih šahistica svih vremena - Rezika Sert. Od Rezike dobiti garnituru i 'dozvolu' za odigrati koju partiju na svega četiri raspoloživa stola bilo je pravo umijeće.

Trebalo je pogoditi njezinu volju toga dana. A kad je došla deveta ura uvečer, sve nezavršene partije Rezika bi proglasila remijem, s glasovitim 'Ajmo remi...'

Taj Centar popunjavao je sadržaj društvenog života mnogih generacija Dubrovčana. Tu se nije igrao samo šah i čitao dnevni tisak.

Kroz taj propuh strujale su kojekakve dosjetke, važne i manje važne vijesti i obavijesti, ideje skupa sa svojim nositeljima - ljudima. A ne mali broj njih, bez uvrede, uknjiženi su skoro kao inventar Centra.

Rekosmo već, prostorija nije bila salonska, ali tu nije bilo ni 'salonskih' remisa. Što tek reći o starim stolovima i klasičnim drvenim figurama, a ni šahovskom satu tu nije bilo mjesta.

Mnogo pravih i krivih šahovskih ideja tu je bilo ostvareno, malo što je ostalo zapisano, a i vrijeme tu nije imalo obzira.

Potres 1979. zaustavio je jedan način šahovskog življenja. S Centrom je nestala važnost onovremenske šahovske formule prilagođene poimanju šaha u Dubrovniku.

Slično bi se vjerojatno dogodilo i u drugačijim okolnostima, no u svakom slučaju ostaje nam uspomena na jedno vrijeme, koje je onda, reklo bi se, sporije prolazilo.



Autor: Ivo Ivanković

KLUB
Klub:



© 2008 Šahovski klub Dubrovnik