70 GODINA ŠAHOVSKE OLIMPIJADE

Šahovske su olimpijade vrhunska športska nadmetanja, s izrazito pozitivnim kulturnim, turističkim, pa i političkim učincima, kako je to potvrđeno još od one prve, održane 1927. u Londonu. Našemu Gradu pripala je čast, velika obveza i prigoda biti domaćinom prve poslijeratne, inače devete po redu Šahovske olimpijade ili Turnira nacija 1950. Pokazalo se da je taj ispit položen s odličnim, svi učinci bili su pozitivni, a sam događaj teško je i zaboraviti, kod nekih budeći i emocije na neko drugo, možda sporije, ali i sadržajnije vrijeme.
Samo natjecanje održano je u prostorima današnje Umjetničke galerije na Pločama, od 20. kolovoza do 11. rujna 1950. koja je za tu prigodu dobila lijep izgled. Samo je prvoga dana natjecanje održano u tri dvorane na prvom katu Umjetničke galerije, a već idućih dana stolovi su razmješteni ne samo u dvoranama, nego i u prizemlju, pa i na terasi poslije zalaska sunca.
Zidovi su bili ukrašeni umjetničkim djelima renesansnih i baroknih majstora iz cijelog svijeta, a uz njih postavljeni su novi šahovski stolovi s ugrađena 64 smeđe-svijetla polja i novim olimpijskim figurama. Za stolovima su sjedili živi majstori šaha, po nekima i umjetnici. A među tim “umjetnicima” bili su za ono vrijeme svjetske šahovske veličine, poput Euwea, Najdorfa, Bolbochana, Rossolima, Evansa, Donnera, Schmidta, Unzickera, Pirca, Gligorića, Trifunovića, Rabara, Vidmara…
Dubrovačka šahovska olimpijada svečano je otvorena 19. kolovoza 1950. u 18 sati na terasi Umjetničke galerije, uz nazočnost najviših dužnosnika ondašnje države /Tito ipak nije došao/ i svjetske šahovske federacije /FIDE/, predvođene Folkeom Rogardeom. I na otvorenju je ukazano na važnost, kulturne i uopće civilizacijske vrijednosti šaha, a osuđen je bojkot istočnoeuropskih zemalja i staljinizam kao najcrnji oblik političke diktature.
Inače, na dubrovačkoj olimpijadi je nastupilo 16 ekipa s ukupno 84 šahista, koji su igrali po Bergerovom sistemu. Ukupno su nastupili četvorica velemajstora: Miguel Najdorf, Samuel Reshevsky, Max Euwe i Savielly Tartakower, te 23-ica međunarodnih majstora. Ukupno je odigrano 480 partija (četiri po meču), a timovi su igrali na četiri table, a dva su rezervna igrača bila dozvoljena. Igralo se na dva i po sata sata za prvih 40 poteza, a nakon toga sat vremena za svakih 16 poteza. Glavni sudac bio je Austrijanac Hans Kmoch[1] U slučaju istog broja osvojenih bodova, odlučivalo je timsko bodovanje, po kojem je za pobjedu tima dodjeljivano 2 boda, za remi 1 bod i poraz nije donosio bodove, zatim broj pobjeda i međusobni odnos. Zbog Drugog svjetskog rata, nakon 8. šahovske olimpijade održane 1939. , te hladnoratovskih političkih zaoštravanja, slijedeća olimpijada je održana tek 11 godina kasnije. Jugoslavenski šahovski savez se na kongresu FIDE 1948. u švedskom Saltsjöbadenu prijavio za organizaciju. Zbog političkog sukoba sa Sovjetskim savezom i Rezolucije Informbiroa, Sovjetski savez je zaprijetio bojkotom, ukoliko se olimpijada održi u Jugoslaviji, što je i ostvareno, a na ollimpijadi nisu nastupile ni ostale članice Varšavskog pakta. Reprezentacija Engleske nije nastupila zbog poklapanja termina sa nacionalnim prvenstvom Engleske.
Pobjednik je po prvi put bila ekipa Jugoslavije u sastavu: Svetozar Gligorić s devet pobjeda, dva poraza i četiri remija, Vasja Pirc (+2 −2 =5), Petar Trifunović (+8 −1 =4), Braslav Rabar (+8 −0 =2), Milan Vidmar jun. (+4 −0 =2) i Stojan Puc (+1 −1 =0). Drugo mjesto osvojili su šahisti Argentine: Miguel Najdorf (+8 −0 =6), Julio Bolbochán (+9 −0 =5), Carlos Guimard (+4 −2 =4), Hector Rossetto (+4 −1 =7) i Herman Pilnik (+6 −1 =3), a treće Zapadne Njemačke: Wolfgang Unzicker (+9 −1 =4), Lothar Schmid (+7 −1 =4), Gerhard Pfeiffer (+4 −1 =6), Ludwig Rellstab (+3 −2 =6) i Hans-Hilmar Staudte (+6 −3 =3). Najbolji igrači bili su Braslav Rabar i Larry Melvyn Evans sa učinkom 90,0% i osvojenih 9 bodova iz 10 partija.
Čini se zanimljivim opis ozračja koje je bilo u Dubrovniku u vrijeme održavanja Šahovske olimpijade. To su natjecanje, s najživljim zanimanjem pratili šahisti cijeloga svijeta. Bio je to središnji šahovski događaj skoro punih mjesec dana. Zanimanje je svakako bilo najveće u samom Dubrovniku, znatiželjan je bio svatko, bez obzira je li znao ili ne igrati ovu drevnu igru. Stalno se postavljalo pitanje hoće li naša ekipa pobijediti. I zato je svatko želio biti što bliže samom poprištu borbe. Dvorane i terasa Umjetničke galerije bile su suviše male da prime sve one koji htjeli pratiti tijek partija. Računajući s ovako velikim zanimanjem, organizator je naručio izradu velikih šahovskih tabli za praćenje tijeka partija.
Table su bile postavljene Pred dvorom. Uspostavljena je telefonska služba prijenosa poteza iz Umjetničke galerije, tako da su promatrači i ovdje skoro istodobno mogli pratiti tijek partija. Ali se odmah pokazalo da je prostor Pred Dvorom nedovoljan da primi sve ljubitelje šaha koji su htjeli pratiti prijenos. Table i prikazivanje partija premješteno je na Trg Ruđera Boškovića, koji je bio puno podesniji, a nesmetan tijek partija moglo je pratiti preko 1.000 ljudi. Na nekoliko mjesta u Gradu bili su uređeni izlozi u čast Olimpijade, ukrašeni slikama sudionika, tablicama i grafikonima. Gradske kapije, ukrašene velikim polukružnim svjetlosnim porukama u čast Olimpijade, imale su u večernjim satima svečan izgled. Iznad poruka bile su postavljene šahovske makete, kojih je bilo i na ostalim mjestima u Gradu. Po izlozima dubrovačkih radnji i na oglasnim tablama bio je izlijepljen velik broj olimpijskih plakata, a na Placi, u neposrednoj blizini olimpijskog ureda, nalazio se olimpijski kiosk, u kojemu su se mogle nabaviti šahovske dopisnice, značke, olimpijske cigarete i razne šahovske knjige i časopisi. Bila je otvorena i filatelistička izložba na kojoj je prodavano i posebno izdanje maraka povodom Olimpijade. Redovito je izlazio i olimpijski bilten, s analizom važnijih partija, trenutačnim redoslijedom i drugim pojedinostima. Za strance i sudionike bila je otvorena i posebna pošta u blizini Umjetničke galerije…Sve u svemu, bio je to jedan vizualni i duhovni sklad, ugodno ozračje i neponovljiva, za pamćenje slika Dubrovnika.
Tako je Dubrovnik postao prvi hrvatski olimpijski grad, potvrđujući sav svoj sjaj i neiscprne mogućnosti u svim područjima ljudske aktivnosti. A moglo bi se ustvrditi da je s ovom šahovskom olimpijadom započelo i doba suvremenog dubrovačkog turizma i njegove ekonomske blagodati koje je on donio.
U povodu 70. obljetnice dubrovačke olimpijade u Kneževu dvoru 20. kolovoza 2020. otvorena je izložba Dubrovačkih muzeja „Turnir nacija: IX. šahovska olimpijada u Dubrovniku 1950.“ autora Tonka Marunčića. Na izložbi su prezentirani predmeti s devete šahovske olimpijade, koja je od 19. kolovoza do 11. rujna 1950. godine održana u prostorijama Umjetničke galerije u Dubrovniku. Riječ je o prigodnim šahovskim markama, omotnicama, razglednicama, pismima, fotografijama, značkama, knjigama i časopisima. Predstavljeni su i posebno rijetki predmeti – originalne drvene šahovske figure „Dubrovnik“ koje su specijalno izrađene za dubrovačku olimpijadu. Većina izloženih predmeta pripada privatnoj zbirci prof. dr.sc. Zdenka Krištafora. Likovni postav izložbe potpisuje viša kustosica Ivona Michl, a za posjetitelje ostaje otvorena do 15. studenoga 2020. Izložba je realizirana uz potporu Grada Dubrovnika. FOTO: Božidar Gjukić