90 godina Šahovskog kluba Dubrovnik!

Danas, 20. listopada 2023., navršava se punih 90 godina od utemeljenja našeg dubrovačkog šahovskog kluba. Pa iako je kroz ove mnoge godine mijenjao i nazivlje i formu i prostore djelovanja, uvijek je prije svega bio i jest naš i dubrovački. 90 godina je zbilja puno vremena i za jedan grad i za jedan život, a kako ne bi bilo i za jedan klub. Promijeni se sve, i ljudi i vremena, ali šah i klub ostali su u Gradu i s Gradom kroz sve mnogobrojne izazove.

Puno je ljudi tijekom svih ovih godina utkalo djelić sebe u bogatu dubrovačku šahovsku povijest. Za osvrt na tu bogatu povijest nema boljeg pera od onoga gospara Bajra Sarića, dugogodišnjeg predsjednika kluba i zaslužnog sportskog djelatnika. Stoga, prepustimo mu riječ, a svima nama još jednom zaželimo sretnu obljetnicu!

Pripremio: g. Bajro Sarić

90 GODINA ŠAHOVSKOG KLUBA DUBROVNIK /1933-2023/

Iako se “službena” povijest organiziranog /klupskog/ šaha u Dubrovniku bilježi od 1933., kada je osnovan šah-klub, “kraljevska igra” na krajnjem hrvatskom jugu nedvojbeno se igrala niz stoljeća. Tako prema jednoj legendi, engleski kralj Richard Lavljeg srca još je u 12. stoljeću, na povratku iz III. križarskog pohoda “pokupio” nekoliko šahovskih garnitura. U blizini Lokruma zadesilo ga je veliko nevrijeme i on se na tom otoku skrasio. U znak zahvalnosti, on je Dubrovčanima, osim podignute crkve /srušene u potresu 1667./ poklonio i jednu skupocjenu šahovsku garnituru, koja zacijelo nije poslužila samo kao ukras…Ugledni povjesničari Dubrovačke Republike potvrđuju da su šah /scacchi/ igrali i stari Dubrovčani, koji su ionako prihvaćali sva kulturna dostignuća. A i šah, koji izvorno potječe iz staroindijske civilizacije, zacijelo to jest. Neki još nepotvrđeni podaci ukazuju da je prof. Petar Budmani prvi šahovski klub na prostoru jugoistočne Europe utemeljio upravo u Dubrovniku 1879. Pa i u pelješkoj Janjini šahovski klub utemeljen je davne 1924. Kako bilo, šaha na našim prostorima nije manjkalo stoljećima. Šah se uglavnom shvaćao kao slobodna igra, razonoda, pa i korisna razbibriga, ali koga je „zarazila“ nije se cijelog života „izliječio“.

Šahovski klub u Dubrovniku osnovan je 20. listopada 1933. Zanimljivo je da klub nije dobio nikakav naziv, već se jednostavno prepoznavao kao Šah – klub. Prvi predsjednik kluba bio je dr Filip Smolčić, a tajnik Ćiril Prelovec. Prostorije kluba nalazile su se u kavani “Dubravka” na Pilama, tom prijeratnom, a neko vrijeme i poslijeratnom stjecištu dubrovačkih šahista. Svrha kluba bila je “razvijanje popularne i lijepe igre šaha”. Upisnina je iznosila 10, a mjesečna članarina 5 dinara. Vodeće igrači toga doba bili su Matijević, Bartulović, Prelovec, Kuković, Galinović, Trostman, Bjelovučić, Đukan, Maračić, Berić i drugi. Treba napomenuti da je 1983. godine dostojno obilježena 50. obljetnica organizirane šahovske aktivnosti u Dubrovniku odnosno osnivanja šah-kluba izdavanjem prigodne knjižice, dodjelom priznanja zaslužnim šahovskim radnicima i šahistima, te odigrano nekoliko prigodnih turnira i simultanki.

Malo je pouzdane dokumentacije o međuratnom šahovskom življenju u Dubrovniku, ali je poznato da su se uglavnom redovito održavala pojedinačna nadmetanja. Ne bi se za onovremenske prilike imalo što zamjeriti kretanjima u pogledu masovnosti, a neki problemi koji su veća tada bili uočeni, posebice u pogledu organizacije pojedinačnih turnira, vukli su se nekom čudnom upornošću do današnjih dana. Ipak je potrebno istaći da je u tom razdoblju bila i izvjesna privilegija biti član šah-kluba, a moralo se udovoljavati i određenim kriterijima zanimanja i društvenog statusa. Što se tiče kvaliteta šahovskih partija, može se govoriti o nekakvom “skladu” kavanskog i teoretskog šaha, naravno i to samo kod “vrhunskih” igrača. U idejama i mašti prednjačili su oni matematici i umjetnosti skloni ljudi. Najvažniji šahovski događaj u Dubrovniku bila je simultanka velemajstora Aleksandra Aljehina, tadašnjeg svjetskog prvaka koja je održana 3. svibnja 1936. Na njoj se Aljehinu suprostavilo čak 35 igrača. Aljehin je dobio 33 partije, a dvije remizirao. Sudeći po dostupnoj fotografiji simultanka je izazvala golemo zanimanje i zacijelo je pridonijela daljnjoj popularizaciji šaha u Dubrovniku.

Intenzitet natjecateljskog šahovskog življenja u Dubrovniku oduvijek je zavisio od htijenja i snage nekolicine entuzijasta. Kad bi njih “prošla volja”, zbog privatnih, poslovnih i inih razloga, splasnula bi i šira šahovska aktivnost.. Teško je povjerovati u otkriće neke potpunije dokumentacije koja bi iz temelja promijenila dubrovačku šahovsku povijest. Drugi svjetski rat, po sebi, pomeo je i šahovske figure i njezine pokretače, dok je uspostava mira ponovno pokrenula ono malo šahovskih entuzijasta. Masovne sportske priredbe obilježavaju razdoblje neposredno poslije II. svjetskog rata, u čemu su i šahisti sudjelovali, s dosta uspjeha. Zapravo su i tada šahovski radnici iznad svega cijenili masovnost i višestruke psihofizičke i kulturne funkcije šaha, pa su potaknuti 9. /prvom poslijeratnom/ Šahovskom olimpijadom, koja je održana u Dubrovniku 1950. obnovili Šahovski klub Dubrovnik. Tadašnja snaga dubrovačkih šahista bila je iznadprosječna, pa su se tako plasirali i u Hrvatsku šahovsku ligu. Prostorije toga kluba nalazile su prizemlju palače „Ranjina“ nasuprot Kneževa dvora . U nekoliko idućih godina aktivnost dubrovačke šahovske organizacije primjerena je i kontinuirana, ali već 1954. godine jenjava, odlaskom na studije tada većine najjačih šahista /Posedel, Novak, Radica, Galinović/. Šah se naravno igrao i poslije toga, ali ne u okviru kluba, koji je praktično zamro. Nastupile su muke s prostorijama, a i ono malo šahovskih entuzijasta gotovo je iščezlo. Najistaknutiji šahisti toga doba bili su: Posedel, Ivić, Novak, Matijević, Kusijanović, Anzulović, Lulić, dr. Smolčić, Glučina, Galinović, Tulić, Falkoni, Violić, Bratoš, Šunj…

Svakako najznačajniji šahovski događaj u Dubrovniku, pa i u Hrvatskoj do danas, bila je prva poslijeratna, odnosno deveta po redu Šahovska olimpijada, koja se tada zvala i Turnir nacija. Natjecanje se održalo od 20. kolovoza do 11. rujna 1950. u prostorijama Umjetničke galerije na Pločama. Nastupile su ekipe iz 16 zemalja, uglavnom iz zapadne hemisfere. Naime, nisu nastupile, odnosno natjecanje su bojkotirale sve ekipe iz tzv. istočnog bloka predvođene tada vjerojatno najjačom šahovskom reprezentacijom – SSSR-a. U konačnom poretku /igralo se na četiri ploče/ pobjednik je bila ekipa domaćina – Jugoslavije s 45,5 bodova /od 60 mogućih/ u sastavu VM Svetozar Gligorić, VM Vasja Pirc, VM Petar Trifunović i IM Braslav Rabar, a nastupili su još i VM Milan Vidmar i IM Stojan Puc. Drugo mjesto zauzela je ekipa Argentine, treće Zapadne Njemačke, četvrto SAD itd. Cjelokupan dojam o „dubrovačkoj“ Olimpijadi, po mišljenju svih sudionika, medija, publike i lokalnog stanovništva bio je izvanredan, od organizacije, informiranja i promidžbe, te samog tijeka natjecanja. Svekoliko ozračje tadašnjeg Grada bilo je u znaku šahista i šaha. Tako je Dubrovnik postao, a zasad i ostao jedini hrvatski olimpijski grad, dobivajući time i dodatnu sastavnicu u svojoj već ionako svjetskoj prepoznatljivosti i, što će se pokazati u idućim godinama, turističkoj privlačnosti.

Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća ponovno se pokreće organizirana šahovska aktivnost, osnivanjem šahovske sekcije ŠD GOŠK. Ista je utemeljena 1958. godine, a prostorija je bila sastavni dio čitaonice tadašnjeg Općinskog sindikalnog vijeća Dubrovnik /sada samostan sv. Klare – Klarisa/. Tada na scenu stupaju već školovaniji i teoretski potkovaniji šahisti, od kojih navodimo Novaka, Mitića, Rokvića, Bulajića, Stanića, Ćorića, Čupića, Sršena, Boškovića, Ivića, Falkonija i druge. Sekcija je pokazala značajniju aktivnost u organizaciji turnira, a priredila je i prvo natjecanje za Kup Maršala Tita u šahu. Problemi s prostorijama smanjili su djelotvornost sekcije, ali je otvoren put povoljnijem tretmanu šaha, kategorizaciji igrača i redovitijem nastupu kluba u ekipnim natjecanjima. Izostanak organiziranog šahovskog života te problem sa šahovskim prostorima donekle je otklonjen osnivanjem Šahovskog sekcije “Plamen” u Gružu, u okviru tadašnjeg Saveza omladine. Od 1968. do 1970. to je jedini registrirani klub u Dubrovniku, iako mu nisu pristupili svi bolji dubrovački šahisti, kojima tada kao da i nije stalo do vezivanja za bilo kakve klubove. “Plamen” se ipak isticao svojom masovnošću, organiziranošću i kategornim turnirima, a ugasio se 1972. kada su u požaru izgorjele prostorije Doma kulture u Gružu. Okupljao je uglavnom Gružane, najčešće školske dobi. Istaknutu ulogu u tom klubu imali su Mato Kulaš kao predsjednik, dok je u šahovskom učenju i organizaciji turnira najviše pridonio Miho Karač.

Nova etapa u povijesti dubrovačkog šaha počinje 1971., ponovnim “uskrsnućem” Šahovskog kluba GOŠK, zahvaljujući prije svega preranom preminulom prof. Peru Čupiću. Sve do 1976. godine goškovci nisu imali vlastite prostorije, a sva nadmetanja odvijala su se u zgradi ex Pomorske akademije, odnosno u prizemlju tadašnjeg Centra za izvanarmijski odgoj na Brsaljama /danas restoran “Nautika”/. Momčad ŠK GOŠK 1972. godine bila je pobjednik Hrvatske šahovske lige – južna skupina, a 1971. i 1974. godine osvojila je i Kup Maršala Tita za Dalmaciju. Miho Karač je 1970. godine osvojio titulu majstorskog kandidata i tako postao prvi školovani i teoretski potkovani dubrovački šahist.

Šahovski klub Dubrovnik je 1976. napokon dobio vlastite prostorije /površine 65 četvornih metara/ u okviru tadašnjeg Doma društvenih organizacija Dubrovnika, odnosno ex Škole učenika u privredi – ŠUP /iza katedrale u ulici Ilije Sarake/. Sedamdesetih godina niz dubrovačkih šahista osvojili su uglavnom prve, druge i treće kategorije, što je makar i u skromnim razmjerima značilo značajan pomak u organiziranom i natjecateljskom šahu. Vodeći igrači toga razdoblja bili su Miho Karač, Rade Ćosić, Dubravko Zlošilo, Vicko Marunčić, Pero Čupić, Mate Lukšić, Lazo Rokvić, Ivo Didović, Drago Ivić, Srećko Stanić, Ivo Ćorić i dr./, Nikola Bubica, Jovo Pejović, Slavko Parežanin, Stijepo Rudenjak, Slavko Grgić, Slavko Perić, Srećko Tomić, Zoran Oberan, Ratimir Portada, Bajro Sarić… 1976. osnovan je i Šahovski klub “Srđ”, koji je 1979. osvajanjem trećeg mjesta u južnoj skupini hrvatske lige postigao najveći uspjeh. Prostorije sekcije bile su u upravnoj zgradi trgovačkog poduzeća “Srđ”, a jedno vrijeme i u potkrovlju minimarketa “Rudine”. Šahovska sekcija “Srđ” je krajem 1979. djelovala kao šahovski klub “Dubrovkinja”, da bi se 1980. godine udružila s GOŠK-om u Šahovsko društvo Dubrovnik. Ovdje treba spomenuti zaslužne aktiviste i organizatore Šahovskog kluba „Dubrovkinja“ Željka Čihorića, Tomislava Kopića, Duška Vladovića-Relju, Ragiba Dilberovića, Vladimira Radića…

U cjelini uzevši, snažniji zamah i suvremeni klupski šah počinje utemeljenjem Šahovskog društva Dubrovnik 1980. koje je nastalo udruživanje šahovskih klubova „Dubrovkinja“ i Dubrovnik. To društvo, smješteno u nekadašnjem Domu društvenih organizacija u Karmenu u prikladnom prostoru, postiglo je niz uspjeha u pojedinačnim i ekipnim natjecanjima, s nekoliko drugih mjesta u južnoj skupini II. hrvatske lige, osvajanjem Kupa Maršala Tita za Dalmaciju 1983., te brojnim pobjedama u prijateljskim mečevima i turnirima. “Proizvedena” je potpuno nova i mlada generacija dubrovačkih šahista, mahom majstorskih kandidata, prvokategornika i drugokategornika, respektabilnih u dalmatinskim i širim okvirima. To je bilo doba u kojemu su se razvili jaki dubrovački šahisti poput Tomislava Šeparovića, Iva Ivankovića, Điva Tikvice, Tončija Sokola, Iva Sindika, …. U to vrijeme na šahovsku scenu stupila je i dubrovačka i hrvatska ženska šahovska legenda, majstorski kandidat Nada Jović. Šahovsko društvo Dubrovnik je 1983. , prigodom proslave 50. obljetnice djelovanja, dobilo zlatnu plaketu Šahovskog saveza Hrvatske, a njegovi članovi Miho Karač i Bajro Sarić srebrne plakete za značajan doprinos razvoju hrvatskog šaha. Razdoblje od 1980. do 1990. možemo ocijeniti kao najuspješnije u povijesti dubrovačkog šaha što se tiče organizacije, natjecanja i kvalitete, a svi njegovi bolji šahisti bili su podrijetlom i životom iz Dubrovnika. Postignuti su značajni klupski uspjesi, a još više pojedinačni u smislu kategorizacije igrača, pojedinačnih turnira i uopće organiziranog, nazovimo ga tako, službenog šaha.

Značajan događaj u dubrovačkom šahovskom životu svakako je otvoreni međunarodni šahovski turnir ATLAS OPEN DUBROVNIK “90 koji je odigran od 20. do 28. listopada 1990., a u povodu 40. obljetnice Šahovske olimpijade u Dubrovniku, a na kojem je nastupilo 126 igrača od kojih sedam velemajstora, osamnaest međunarodnih majstora i petnaest majstora FIDE. Pobijedio je hrvatski velemajstor Ognjen Cvitan. Dubrovčani su se iskazali vrhunskim organizacijskim sposobnostima, unatoč činjenici da je ta 1990. već bila obilježena brojnim političkim napetostima jer upravo se rušio komunizam, raspadao tzv. istočni blok i sustav sovjetskih država, a rasle su i napetosti u Jugoslaviji. Turnir se odigrao u prekrasnom ozračju HTC Dubrava Babin Kuk, s odličnim medijskim praćenjem i obrađenim VHS materijalom.

Posebno poglavlje u povijesti dubrovačkog šaha je Domovinski rat /1991.-1995./. Već od samih početaka skoro svi članovi Šahovskog društva Dubrovnik u rujnu 1991. svojim potpisima stavili su se na raspolaganje hrvatskim oružanim snagama i Domovini. Neki na bojištu, neki na druge načine, svi su dali značajan doprinos pravednoj borbi hrvatskog naroda za neovisnu vlastitu državu, za što su dobili i brojna priznanja. Nažalost, nekoliko tada odličnih dubrovačkih šahista nisu prihvatili ideju i stvarnost samostalne i suverene hrvatske države i neposredno pred početak Domovinskog rata napustili su i klub i grad.

Zanimljivo je da je Šahovsko društvo Dubrovnik upravo u vrijeme Domovinskog rata pokazalo značajnu aktivnost, šireći time, pored ostaloga, i u međunarodne okvire istinu o obrambenom karakteru Domovinskog rata i pravu hrvatskog naroda na samoopredjeljenje i vlastitu državu. 17. studenoga 1991., na vrhuncu srpsko-crnogorskog bombardiranja Dubrovnika, u Gradskoj kavani odigran je u svjetskim razmjerima /po nagradama/ čuveni brzopotezni šahovski turnir, na kojemu je prva nagrada bila pet litara vode, druga litar mlijeka i treća kilogram kruha. U to strašno vrijeme takve nagrade bile su vrijednije i od suhog zlata. 19. siječnja 1992. odigran je u tada devastiranom i punom prognanika hotelu “Excelsior” prvi ekipni susret u međunarodno priznatoj Republici Hrvatskoj. Bio je to susret između momčadi Šahovskog društva Dubrovnik i 163. brigade Hrvatske vojske. Već u veljači 1992. odigran je u Gradskoj kavani šahovski susret između hrvatskih gradova stradalnika – Dubrovnika i Zadra. Tijekom privremene okupacije Dubrovnika odigran je i niz momčadskih i pojedinačnih turnira među brojnim prognanicima. Odigran je i niz brzopoteznih turnira, redovita pojedinačna prvenstva Dubrovnika, a dubrovački šahisti nastupili su na brojnim turnirima diljem Hrvatske.

Poslije Šahovske olimpijade 1950. za šahovski Dubrovnik nesumnjivo je najznačajniji događaj simultanka tadašnjeg svjetskog šahovskog prvaka Garija Kasparova, koja je održana u prekrasnom ozračju oko Orlandovog stupa 23. listopada 1994. Velemajstoru su se suprotstavili domaći i inozemni politički uglednici, te šahisti s područja Dubrovačko-neretvanske županije. Bio je to trijumf šaha i svih njegovih vrijednosti, ali i pred svijetom nedvojben dokaz da je Dubrovnik još jednom izdržao sve nevolje i da je Republika Hrvatska postala ugledan član svjetske šahovske federacije – FIDE.

U razdoblju poslije Domovinskog rata dubrovački šahisti konsolidirali su momčad i nastavili redovite nastupe u ligaškim natjecanjima s promjenjivim uspjesima. Odigrano je i nekoliko pojedinačnih prvenstava Dubrovnika, niz prigodnih i redovitih brzopoteznih šahovskih turnira, kadetskih i juniorskih natjecanja. Vrijedan brzopotezni turnir održan je dana 20. kolovoza 2000. u Gradskoj kavani, kojim je s terminom igranja i simbolično obilježena 50. obljetnica Šahovske olimpijade u Dubrovniku. Pri ovome treba istaći organizaciju I. otvorenog međunarodnog prvenstva Hrvatske u ubrzanom /rapid/ šahu koje je održano u povodu 50. obljetnice Šahovske olimpijade u Dubrovniku dana 1. studenoga 2000. u hotelu “Neptun” i na kojemu su nastupila 44 šahista iz šest zemalja, između ostalog trinaest velemajstora, četiri međunarodna majstora i šest FIDE majstora na kojemu je pobijedio hrvatski velemajstor Zdenko Kožul. Kad je već riječ o Šahovskoj olimpijadi u Dubrovniku iz 1950. dubrovački šahovski entuzijasti su još 1991. pokrenuli ideju da se Šahovska olimpijada 2000. održi ponovno u Dubrovniku, za pedesetu obljetnicu. S ovim u svezi ishođene su i odgovarajuće političke potpore, a ideju je prihvatio i tadašnji svjetski prvak Gari Kasparov. FIDE je Dubrovniku dala i opciju, odnosno prethodni prihvat, s uvjetom da se uplati potrebna kotizacija za ponudu. Međutim, ponestalo je snage, vremena su još uvijek bila teška i sumnje da se Grad može pripremiti za vrhunski svjetski šahovski događaj do 2000. Dubrovčane su odvratile od daljnjih koraka. Ostaje nada da će se neka od idućih šahovskih olimpijada ipak održati u našem Gradu.

Iako u teškim uvjetima, iz Domovinskog rata iznikli su novi naraštaji dubrovačkih šahista, od kojih ističemo Ivana Bendera, Predraga Zerda, Relju Seferovića, Hrvoja Lulića, Zdenka Bendera, Enesa Muslića, Vlaha Marunčića, Tonka Marunčića, Gaetana Lazzarija, Tomislava Musića, Maroja Portadu i Darija Šundricu, koji je nažalost prerano napustio šah. Tadašnja juniorska ekipa Šahovskog kluba Dubrovnik 2001. u sastavu Tomislav Musić, Vlaho Marunčić, Enes Muslić i Maroje Portada zauzela je drugo mjesto na ekipnom juniorskom prvenstvu Hrvatske, pri čemu joj je za dlaku izmakao i sam naslov.

Šahovski klub Dubrovnik je 2003. dostojno obilježio 70. obljetnicu postojanja kojom prigodom jei zdana i prigodna knjiga Bajra Sarića i suradnika “70 godina dubrovačkog šahovskog kluba”, a dodijeljena su i priznanja svim zaslužnim članovima kluba i onima koji su na drugi način pružali potporu klubu. Odigrano je i niz prigodnih, uglavnom brzopoteznih turnira. Ipak, najplodonosnije razdoblje za dubrovački šah nastupilo je u prva dva desetljeća 21. stoljeća., odnosno u posljednjih pet godina. Skupština kluba odlučila je da prva ekipa u idućih nekoliko godina klub kvalitetno i organizacijski ojača, te dostigne prvoligaški status, koliko je to moguće u ograničenim igračkim, financijskim i prostornim okvirima. U tome se i uspjelo, pa je Šahovski klub Dubrovnik 2007. ušao u novoutemeljenu 1.b. hrvatsku šahovsku ligu što je drugi po redu hrvatski šahovski razred. I druga momčad uključila se 2007. u natjecanje 4. hrvatske šahovske lige – skupina jug, da bi se potom plasirala u 3. hrvatsku šahovsku ligu – skupina jug i zadržala taj status, hrvatsku šahovsku ligu – skupina jug, da bi se 2013. plasirala u 2. hrvatsku šahovsku ligu u kojoj je nastupala do 2018. godine.

Važan događaj za Šahovski klub Dubrovnik je i pokretanje vlastite mrežne stranice www.skdubrovnik.hr u travnju 2004. autora Tomislava Musića posredstvom koje se zainteresirani i ne samo šahisti upoznavaju s aktualnom problematikom i radom kluba, ali i šaha uopće. Stranicu je 2017. preuredio i osuvremenio naš član Marko Jelčić, a donekle je inovirana 2022., a 2023. pokrenuta je FB stranica kluba.

U jubilarnoj, 2008. organiziran je, možemo reći s uspjehom Međunarodni otvoreni šahovski turnir “Dubrovnik Open 2008.”, a u povodu 75. obljetnice kluba. Turnir je odigran u kongresnoj dvorani hotela “Petka” u Gružu od 24. do 27. travnja. Nastupila su 54 šahista iz sedam zemalja, od čega 7 velemajstora, 10 međunarodnih majstora, 7 FIDE majstora i jedan ženski međunarodni majstor. Pobijedio je hrvatski velemajstor Mladen Palac.

75. obljetnica dubrovačkog šah kluba obilježena je i nizom prigodnih brzopoteznih turnira, a na kraju 2008. odigrano je i 47. pojedinačno prvenstvo Grada Dubrovnika u šahu za 2008. Uz to, održana je u hotelu “Petka” i svečana Skupština Šahovskog kluba Dubrovnik u povodu te obljetnice. Važno je napomenuti da su 2003., prigodom obilježavanja 70. obljetnice dubrovačkog šah kluba dodijeljena priznanja svim zaslužnim tada živućim članovima kluba od njegovog osnutka, kao i onima koji su na bilo koji drugi način pridonijeli njegovom kontinuitetu. Zbog toga su za 75. obljetnicu kluba dodijeljena priznanja samo zaslužnim pojedincima za razdoblje od 2000. do 2008., kao i onima koji su na drugi način pružali potporu kluba u tome razdoblju. Priznanja su dodijeljena IM Željku Bogutu, IM Zdenku Jušiću, IM Dejanu Stojanovskom, FIDE majstoru Ivanu Galiću, FIDE majstoru Augustinu Brnasu, FIDE majstoru Ivanu Benderu, Tomislavu Šeparoviću, Ivu Ivankoviću, Zdenku Benderu, Maroju Portadi, Bajru Sariću, Srećku Tomiću, Tomislavu Musiću, Relji Seferoviću, Vicku Marunčiću, Nadi Jović, Nikši Ivankoviću, Sulejmanu Islamoviću, Gradu Dubrovniku, EFFECT-u d.o.o. iz Dubrovnika, Dubrovačkom savezu športova, Dubrovačkom vjesniku, Glasu Grada, Slobodnoj Dalmaciji, Hrvatskom radiju – radio postaji Dubrovnik i Hotelu “Petka” d.d. Zahvalnice su dodijeljene Alfaplanu d.o.o. iz Dubrovnika, Zračnoj luci Dubrovnik d.o.o. iz Čilipa, Sanitatu Dubrovnik d.o.o., Frendyju d.o.o. iz Dubrovnika, Atlantskoj plovidbi d.d. iz Dubrovnika, Nuovoj Ličilac Gorici d.o.o. iz Dubrovnika, OTP Banci d.d. – podružnica Dubrovnik, Troji d.o.o. iz Cavtata i Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Kada uzmemo u obzir uvjete u kojima se razvijao organizirani /klupski/ šah u Dubrovniku od 1933. do 1980., kronični nedostatak novca, neprivlačnost za preuzimanje odgovornosti vođenja kluba i slabu medijsku pozornost, uz povremene probleme s prostorom, možemo ustvrditi da je ipak održan kontinuitet aktivnosti i da su se u više-manje pravilnim razmacima pojavljivali novi naraštaji kvalitetnih dubrovačkih šahista. Ne umanjujući važnost svih prethodnika, osobito snažan razvoj Šahovskog kluba Dubrovnik razvidan je od 1980. do 2022. Nažalost, razvojni put dubrovačkih šahista usporavan je studijima, profesionalnim i obiteljskim obvezama u stadiju kada su zapravo mogli dati najviše /negdje između dvadesete i tridesete godine/, pa su se radi ostvarenja postavljenih prvoligaških ciljeva angažirali i šahisti s titulama iz stranih zemalja. Vrijedna povijesna ostavština, pa i tradicija je da su se dubrovački šahovski klubovi i oni koji su ih vodili skoro uvijek oslanjali na vlastite snage, na naraštaje rođene i odgojene u ovome podneblju. Dubrovački šahisti nikada se nisu opterećivali visokim ciljevima, pa ni šahovskim titulama. Važno je bilo jako igrati, biti korektan i u pobjedi i porazu i prihvatiti sve druge vrijednosti koje šah ima. Međutim, moramo priznati da neki od najvećih problema kluba nisu ni do danas riješeni, a to je uvijek više ili manje slab rad i zanimanje mladeži za “kraljevsku” igru i neznatan broj šahovskih entuzijasta koji bi radili na razvitku kluba u svim sastavnicama.

Krajem 2007. preminuo je dobri duh našega kluba, nezaboravni Jadran Glišović, a početkom 2008. tada najstariji dubrovački šahist i zaslužni član našega kluba Andro Beusan, prvi učitelj sjajnih dubrovačkih šahista nove generacije – Tomislava Musića, Enesa Muslića, Vlaha Marunčića i Maroja Portade. S pijetetom se sjećamo njih, ali i svih drugih, znanih i neznanih dubrovačkih šahista i djelatnika, koji su ugradili dio sebe u temelje kluba i trajno smo im zahvalni.

U razdoblju od 2008. do zaključno s listopadom 2017. prva ekipa Šahovskog kluba Dubrovnik redoviti je član 1.b hrvatske šahovske lige s promjenjivim uspjehom. Ipak, baš te 2017. ta ekipa u sastavu VM Sebastien Feller, MM Željko Bogut, MM Ivan Galić, FIDE majstor Ivan Bender, FIDE majstor Augustin Brnas i MK Ivo Ivanković postigla je povijesno gledajući najveći uspjeh osvajanjem drugog mjesta i plasmanom u elitni hrvatski šahovski razred – 1.a hrvatsku šahovsku ligu na ekipnom prvenstvu održanom u Malom Lošinju. U tom razredu, u jubilarnoj 2018. godini ta je ista ekipa, uz izmjenu VM Sebastiena Fellera iz Francuske s VM Nijatom Abasovim iz Azerbejdžana nastupila samo jednu godinu u najvećem hrvatskom šahovskom razredu i ponovno se vratila u 1.b Hrvatsku šahovsku ligu, gdje joj je, objektivno govoreći, po snazi i ostalim uvjetima optimum. Ipak, nakon nastupa u toj ligi 2019. i 2021. ekipa ŠK Dubrovnik izgubila je i taj status i vratila se na “početne” postavke, odnosno u 2. hrvatsku šahovsku ligu – skupina jug. Veliki uspjeh ekipa Šahovskog kluba Dubrovnik u sastavu VM Daniil Dvirnyy, MM Ivan Galić, FIDE majstor Ivan Bender i majstorski kandidati Ivo Ivanković i Tomislav Šeparović postigla je u svibnju 2012. osvajanjem trećeg mjesta u finalu Kupa Republike Hrvatske u Šibeniku.

U razdoblju od 2009. do 2023. odigrano je 12 međunarodnih šahovskih turnira u ubrzanom šahu pod nazivom „Dubrovnik Open“, a u povodu dana Grada Dubrovnika i Feste Svetog Vlaha pod pokroviteljstvom Grada Dubrovnika i u organizaciji Šahovskog kluba Dubrovnik. Ti turniri postali su svojevrsni brand Dubrovnika u šahovskom svijetu, na kojima je sudjelovalo u prosjeku 80 šahista iz nekoliko zemalja, uglavnom iz bivše države..

Od 1934. do 2022. održano je 55 seniorskih prvenstava Grada u šahu. Što se tiče kvalitete i brojnosti sudionika, mora se reći da su oscilirali, ali skoro uvijek je bio problem okupiti u tim godinama najjače dubrovačke šahiste.

Od 1933. do 1975. klub je svoje aktivnosti provodio na više lokacija /kavana Dubravka, prizemlje palače Ranjina, prizemlje restorana Jadran, Centar za izvanarmijski odgoj – ex Pomorska akademija i još neke privremene i kratkotrajne lokacije. Od 1976. do 2006. /najduže razdoblje/ klub je djelovao u prostoru Doma društvenih organizacija – danas 1. do 3. razred osnovne škole Marina Getaldića u Karmenu. Treba spomenuti da je to bilo razdoblje najveće i redovite aktivnosti Šahovskog kluba Dubrovnik. Dobrim dijelom to treba zahvaliti i nezaboravnom domaru pok. Miru Avejiću, koji je prostorije redovito na dnevnoj bazi otvarao i zatvarao, skrbio se o urednosti, kućnom redu i ugodnom ozračju. Od 2007. do 2013. Klub je djelovao u prostorijama u Širokoj ulici, potom u okviru Gradskog bazena u Gružu, da bi se konačno /vjerujemo za duže vrijeme/ skrasio u prostorima Dvorane za borilačke športove u Gospinom polju.

U razdoblju od 2000. do danas je što zbog slabog rada s najmlađim uzrastima, što zbog internet tehnologija i igranja šaha po plažama, ugostiteljskim objektima i obiteljskim domovima, radnih i drugih obveza klupskih šahista, ozbiljno splasnulo zanimanje za službeni i rejting turnirski šah u Dubrovniku i to bi se trenutačno mogao opisati kao najveći problem. Ne možemo nikako biti zadovoljni s brojem ni snagom, nazovimo ih tako domaćih igrača u samom klubu. Većina ponajboljih dubrovačkih šahista u posljednjih trideset godina ili je u starijim godištima, ili zauzeta poslovnim i obiteljskim obvezama, a u posljednjih petnaest godina nisu se pojavili nove, mlade snage. To ipak ne znači da šah nije popularan u Dubrovniku i da nema ni među mladim svijetom talentiranih ni potencijalno jačih igrača, naprotiv, ali izrazito je mala sklonost da to čine u organiziranom obliku, odnosno turnirskom šahu, kroz Šahovski klub Dubrovnik ili u nekom drugom vidu službenih natjecanja. Uzrok tome je i nedostatak šahovskih entuzijasta, i kvalitetnih trenera, što i ne čudi jer je danas rijetko i za očekivati da će se netko prihvatiti toga posla bez bilo kakve naknade.

Kada uzmemo u obzir uvjete u kojima se razvijao organizirani /klupski/ šah u Dubrovniku proteklih 90 godina, kronični nedostatak novca, nedostatak šahovskih djelatnika, kao i prostorne probleme, možemo ustvrditi da je ipak održan kontinuitet aktivnosti i da su se u više-manje pravilnim razmacima pojavljivale novi naraštaji kvalitetnih dubrovačkih šahista. Ne umanjujući važnost svih prethodnika, osobito snažan razvoj organizirani dubrovački šah, odnosno Šahovski klub Dubrovnik, doživio je od 1980. do 2018.

12. prosinca 2022. održana je u Studentskom domu redovita izborna godišnja skupština kluba na kojoj je pored ostaloga, izabran novi Upravni odbor na čelu s Vlahom Zlošilom i članovima Tomislavom Musićem /zamjenik/, Gordanom Markotićem, Anom Rajić, i Sulejmanom Islamovićem, kao i tajnikom Predragom Zerdom. Za vjerovati je da će ta Uprava sa svojim suradnicima dati novi impuls te nastaviti kvalitetnije i brže razvijati Šahovski klub Dubrovnik u svim svojim sastavnicama, od poboljšanje kvaliteta i jačine članova i ekipe, popularizacije i omasovljenja šaha među mladim naraštajima, kao i jačanja trenerske, sudačke i organizacijske baze kluba. Posebna zadaća je i kvalitetnije i dugoročnije rješavanje pitanja prostorija kluba u kojima bi se ugodno i redovito odigravali turniri, natjecanja, šahovski treninzi, ali i tzv. slobodni šah, koji bi bio dostupan „običnim“ ljubiteljima, odnosno neregistriranim šahistima, kao i turistima koji također već godinama propitkuju gdje se nalazi šahovski klub i u kojem mogu slobodno igrati šah, što je zapravo i dio dubrovačke turističke ponude.

Na kraju, navodimo da su u razdoblju od 1933. do 2022. predsjednici Šahovskog kluba Dubrovnik bili pok. dr Filip Smolčić, ing. Milan Novak, Miho Karač, pok. Pero Čupić, Duško Vladović Relja, pok. Baldo Božović, pok. Branko Vuković, pok. Matko Medo, Darinko Iveković, pok. Željko Marić, Cvijeto Cvjetković, Pero Cvjetović i Bajro Sarić.